Deinstitucionalizacija i transformacija domova za djecu i mlade
Institucionalizacija djece bio je vodeći princip skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi cijelo 20. stoljeće u velikom dijelu Europe, a posebno se to odnosilo na istok i jugoistok Europe.
Institucije za skrb o djeci su tijekom 20. stoljeća u Hrvatskoj bile poznate pod raznim nazivima kao što su: sirotište, oporavilište, uzgojilište, sirotište te dječji dom, a djeca smještena u institucije nazivana su pitomci, štićenici, domci, odgajanici.
Smještajem djeteta u instituciju željelo ga se zaštititi od nepovoljnih uvjeta odrastanja u njegovoj obitelji (zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, poremećeni odnosi u obitelji, siromaštvo, napuštanje djeteta, smrt roditelja, kronične bolesti, seksualno zlostavljanje djece).
Uz navedeno, u instituciji mu se željelo pomoći, zaštititi, pružiti hranu i sklonište.
Međutim, ishodi institucionalizacije značajnije su lošiji od očekivanih ili onih koje ostvaruju djeca i mladi koji su svoje djetinjstvo proveli u neinstitucionaliziranim okolnostima. Utvrđeno je kako rani smještaj djece u institucije doprinosi slabijem fizičkom, kognitivnom, jezičnom i socijalnoemocionalnom razvoju djece.
Upravo negativni učinci institucionalizacije dovode do paralelnog ostvarivanja dva procesa: deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbe.
Navedena dva procesa znače da se širi lepeza usluga te se uvode suvremeni programi koji su u skladu s potrebama korisnika; izrađuju se individualni planovi za korisnike, smanjuju se kapaciteti odgojnih skupina, pokušavaju se stvoriti uvjeti života koji više nalikuju na obiteljski život, uvažavaju se dječja prava, u većoj se mjeri potiče obrazovanje djece, intenzivira se povezivanje s lokalnom zajednicom.
Izvanistitucionalne usluge za djecu i mlade koje pružaju transformirane ustanove:
Boravak
Boravak je usluga kojom se osiguravaju organizirane aktivnosti tijekom dana uz stručnu i drugu pomoć i podršku, radi zadovoljavanja osnovnih i dodatnih životnih potreba korisnika koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji. Usluga boravka pruža se kao usluga poludnevnog boravka, u trajanju od četiri do šest sati dnevno ili kao usluga cjelodnevnog boravka, u trajanju od šest do deset sati dnevno.
Usluga poludnevnog boravka i usluga cjelodnevnog boravka može se odobriti jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu.
Organizirano stanovanje
Organizirano stanovanje je usluga kojom se djeci i mladim tijekom 24 sata dnevno osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika.
Stambena jedinica može biti obiteljska kuća ili stan u obiteljskoj kući ili zgradi u lokalnoj zajednici. U jednoj stambenoj jedinici može se pružati socijalna usluga za najviše osam korisnika.
Psihosocijalna podrška
Psihosocijalna podrška je usluga koja obuhvaća stručne postupke i druge oblike pomoći i podrške kojima se potiče razvoj i unaprjeđenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, govorno-jezičnih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika. Usluga se može odobriti pojedincu, obitelji ili udomitelju.
Usluga psihosocijalne podrške pojedincu je usluga sustavne pomoći i podrške radi prevladavanja životnih teškoća pojedinca i/ili obitelji, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti i odgovornog odnosa pojedinca prema sebi, obitelji i društvu te osposobljavanja obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Psihosocijalna podrška obitelji odobrava se radi prevladavanja obiteljskih teškoća, stjecanja roditeljskih vještina i osnaživanja obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Usluga psihosocijalne podrške odobrava se obitelji kada se problemi i teškoće mogu riješiti samo promjenama u obitelji, kada je obitelji potrebna stručna pomoć i podrška pri odgoju i skrbi za djecu, radi usvajanja znanja i vještina za uspješnije roditeljstvo ili svakodnevnu brigu i skrb odnosno kada je rad s članovima obitelji usmjeren na poboljšanje odnosa.
Psihosocijalna podrška udomiteljima obuhvaća stručnu pomoć radi prevladavanja teškoća te podrške i osnaživanja udomiteljske obitelji za stjecanje vještina potrebnih radi zadovoljavanja specifičnih potreba djece i odraslih osoba kojima je priznata usluga smještaja u udomiteljskoj obitelji.
Osim navedenih izvaninstitucionalnih usluga, transformirani domovi mogu pružati, samostalno ili u suradnji s partnerima u lokalnoj zajednici, različite programe podrške usmjerene djeci i članovima njihovih obitelji, kao npr.: školu za roditelje, trening socijalnih vještina itd.
Transformirani domovi/pružatelji usluga postaju centri za pružanje usluga u zajednici odnosno servisi koji pružaju upravo one usluge (usklađene sa standardima kvalitete) koje zadovoljavaju potrebe stanovnika lokalne zajednice.
Osim transformacije domova socijalne skrbi, snažan doprinos deinstitucionalizaciji treba dati i razvijanje udomiteljstva.
Udomiteljska obitelj osigurava stanovanje, prehranu, čuvanje, odgoj, brigu o zdravlju i obrazovanju te druge potrebe korisnika.
Smještaj u udomiteljsku obitelj prepoznat je kao prirodniji i humaniji oblik skrbi u odnosu na smještaj u ustanovu, budući da se temelji na načelima obiteljskog okruženja, održivosti socijalnih veza i uključenosti samog korisnika.
Udomiteljska obitelj korisnika prihvaća kao svojeg člana, korisnik dobiva osjećaj pripadnosti obitelji te se stoga u novije vrijeme teži smještavanju korisnika upravo u udomiteljske obitelji.
